POVIJEST

 

Ostaci materijalne kulture, razne gomile i gradine svjedoče nam da se na prostoru današnjeg naselja Dobrinče živjelo vjerojatno još od prapovijesti. Gomile i gradine bile su djelo življenja, najviše ih je ilirskih. Škrta istraživanja o ovim spomenicima ostavljaju nam mogućnost da se uz najkraći opis navede jedino njihova lokacija.

Glavan gomila

 

Drugi svjedoci življenja na ovim prostorima su stećci. Naziv "stećak" dolazi od njegove osnovne namjene da stoji. Stoji kao spomenik, "spomen" nad grobom. Na području Gornjih Granića nalazi se skupina stećaka, a u jednome od njih u novije doba uklesana je i kapelica, neki su korišteni kao i građevinski materijal – ugrađeni u zidove.

 

Stećak kod Granića

 

Prije dolaska Hrvata u 7. stoljeću ova područja bila su napadana i pustošena od raznih barbarskih plemena. Hrvati se pokrštavaju kroz 8. i 9. stoljeće, a od srednjovjekovne Hrvatske države ne nalazimo materijalnih tragova.

 

TURSKA VLADAVINA 1500. - 1717.

Pisanih tragova o položaju naroda za vrijeme turske okupacije nema, pa samo možemo pretpostaviti iz usmene predaje da se živjelo teško, prouzročene su i migracije tada još slabo naseljenog prostora, stanovnici su bili nomadi, stočari bez stalnog prebivališta. Prostor naselja Dobrinče bio je tada dio Zagvozda, a kao samostalno naselje nije postojalo.

 

Karta razgraničenja između Venecije i turskog carstva

 

MLETAČKA UPRAVA 1717. - 1797.

U mletačko-turskom ratu 1715.-1717. Mlečani osvajaju Imotsku krajinu, a Požarevačkim mirom 1718. godine Venecija učvršćuje i proširuje svoje posjede po Dalmaciji koje su se tek uz male izmjene održali do doba Prve austrijske uprave.

Dolaskom Venecije počima se sređivati i katastar, pa tako imamo i prvi spomen imena Dobrinče 1725. godine, i kasnije u diobi zemlje i popisu stanovništva 1726. godine, Nikolu Piplicu rečenog Skenderbega i Nikolu i Franu Puljka. Dioba zemlje na ovim prostorima imala je dva cilja, prvi je bio zadržati stanovništvo na ovim područjima, a drugi da se privuče stanovništvo iz susjedne Hercegovine, više stanovnika značilo je i više ubiranja poreza, a i više čuvara graničnih područja.

Naselje Dobrinče u to doba, točnije 1726. godine pripadaju Zagvozdu i ne može se promatrati kao samostalno naselje. Poznato je i da su na Dobrinčima te godine živjeli Nikola Piplica rečeni Skenderbeg i Nikola Puljak. Iz popisa stanovništva župe Zagvozd 1733. godine vidi se da je tadašnja župa obuhvaćala naselja : Zagvozd, Rastovac, Medov Dolac i Dobrinče.

U to doba počinje se saditi vinova loza, narod je živio teško, od 1730. – 1733. godine širi se i pošast kuge, nastupa i velika glad.

 

Mletačka karta Dalmacije 1780. godine

 

PRVA AUSTRIJSKA UPRAVA 1797. – 1805.

Nakon pada Venecije, na temelju tajnog dogovora između Francuske i Austrije, Dalmacija je pripala Austriji. U narodu je zbog neznanja vladao strah. U ime austrijskog cara vojnu okupaciju Dalmacije izvršio je general Mate Rukavina. Njegovi doboljubni govori ipak nisu urodili plodom da se izvrši novačenje u Dalmaciji. Izuzetak je ipak bila Imotska krajina gdje je bivši mletački vojni zapovijednik Francesco Danese ipak uspio unovačiti 500 vojnika i uvesti red u Krajinu.

U kratkom razdoblju od samo osam godina izvršene su znatne sudske i upravne reforme, Dobrinče je tada pripadalo kotaru Imotski.

 

FRANCUSKA UPRAVA 1806. – 1813.

Austrija gubi rat protiv Napoleona, i tako francuska vlast dolazi u Dalmaciju. Za vojnog zapovjednika Dalmacije postavljen je Auguste Frederic Louis Viesse de Marmont. Napoleon je donio duh građanskog društva u Ilirske Provincije pa je uveo jedinstvenu osnovnu školu koja ima isti program i u selu i u gradu. U školama se upotrebljava hrvatski jezik kojeg su tada zvali ilirski jezik. Imotska krajina u to doba pripada okrugu Makarska.

 

DRUGA AUSTRIJSKA UPRAVA 1814. – 1918.

Nakon sloma Napoleona isčezava francuska vlast u ovim krajevima. Austrija preuzima Dalmaciju. Došlo je i do novih reformi u školstvu i zemljišnim knjigama. Imotska krajina je 1816. godine pripadala je kotaru Makarska, da bi godinu dana poslije pripao splitskom kotaru.

 

Karta splitskog i makarskog okruga 1850. godine

 

Dalmacija je bila zasebna austrijska pokrajina podvrgnuta apsolutističkoj vlasti u Beču. Tadašnjoj vlasti u interesu je bilo odvajanje Dalmacije od Hrvatske, vlast je poticala autonomaštvo a progonila je hrvatski narodni element.

U to vrijeme jača narodni pokret za ujedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom. Među zaslužnim narodnjacima ističu se fra Rajmond Rudež, Ante Rossi i Mihovil Pavlinović. Tada je u Imotskom osnovana i jedna od najstarijih čitaonica u Dalmaciji 1868. godine. Ona je odigrala važnu ulogu u kulturnom i političkom životu cijele Krajine.

Narod ovih krajeva i dalje živi teško, pogađaju ga loše godine uroda, glad, hladnoće i potresi 1887. i 1899. godine. Sadi se krumpir, poljodjelstvo i stočarstvo su i dalje dvije osnovne grane preživljavanja, a 1884. godine vlast iz Beča dopušta pokusnu sadnju duhana.

1911. održani su poslijednji izbori u tadašnjoj državi.

1889. godine gradi se crkva Sv. Stjepana na Gradini.

 

DVADESETO STOLJEĆE

U prvom svjetskom ratu (1914. – 1918.) mnogi su se stanovnici Imotske krajine našli u različitim vojskama, mimo svoje volje i suprotno nacionalnim interesima. Rat nije došao sam, došle su s nim i druge nevolje : glad i bolest, posebno španjolska gripa.

1905. godine otvara se poštanski ured u Krivodolu, tom uredu pripadaju i Dobrinče.

1907. godine imamo zabilježena i prva iseljavanja sa Dobrinača u Ameriku.

1918. godine Austro-Ugarska nakon izgubljenog rata dijeli se na nove države. Hrvatski sabor je 29.10.1918. raskinuo sve državnopravne odnose Hrvatske s Austrijom i Mađarskom. Istoga dana - od južnoslavenskih zemalja koje su dotad bile u sklopu Austro-Ugarske proglašena je Država Slovenaca, Hrvata i Srba sa sjedištem u Zagrebu. Ta se država 1. 12. iste godine ujedinila s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Nova država nije bila po volji većine hrvatskog naroda.

Imotski kotar i općina pripadali su splitskoj oblasti. Prvi izbori u novoj državi održani su 16.05.1926. godine.

1927. godine Imotsku krajinu zahvaća velika suša, a 1929. godine val studeni.

1934./35. godine u Dobrinčima u kući Mije Skendera pok. Mate otvorena je škola. U toj kući bio je i stan za učitelja. Prije otvorenja škole djeca su pohađala školu u Krivodolu. Budući da je škola otvorena 1934. godine pohađala su je sva djeca rođena od 1923. do 1927. godine.

Starija djeca također su polazila školu po prilagođenom programu opismenjavanja.

 

Kuća Mije Skendera pok Mate – prostor prve škole na Dobrinčima

 

Prvi učitelj na Dobrinčima bio je Ivan Damić rodom iz Delnica i službovao je tri godine.

Nakon njega za učitelja dolazi Ćiril Šare (Zlarin 1914. – Šibenik 1988.) koji je s manjim prekidima službovao od 1938. do 1946. godine. Zanimljivo je spomenuti da je učitelj Šare u to doba oformio i nogometnu ekipu a nogometni teren bio je na predjelu zvanom Taškovac.

 

DRUGI SVJETSKI RAT

Drugi svjetski rat počeo je 1. rujna 1939., napadom Njemačke na Poljsku. U Europi je trajao do 9. svibnja 1945. (bezuvjetna kapitulacija Njemačke), odnosno do 3. rujna 1945. kapitulacijom Japana.

Na prostorima Hrvatske dolazi do uspostave Nezavisne Države Hrvatske, koju je većina naroda doživjela kao višestoljetni san da konačno imaju svoju vlastitu državu. Istodobno u Hrvatskoj djeluje i lijeva komunistička opcija koja utemeljuje svoju federalnu državu u sklopu buduće Jugoslavije, a temelj su našli u pridobivanju Hrvata i Srba koji živješe u Hrvatskoj.

Ratne i političke prilike dovele su do velikih podjela u narodu, jedan te isti narod našao se na dvije suprotne strane, rat je uzeo danak, došlo je do velikih ljudskih žrtava i teških sudbina.

Hrvatskim doboljubima koji su se našli na strani poraženih sudilo se "u ime naroda", na "narodnim sudovima"a jedina im je krivica bila što su voljeli Hrvatsku i živjeli za nju. Strašne presude imale su veliku ulogu da zastrašujuće djeluju na narod koji mora poviti glavu pred partizanskim "osloboditeljima", bez riječi ih slušati i služiti im. Presude su bile uvijek utemeljene na lažima, sa bizarnim dokazima potkupljenih svjedoka.

Tijekom rata u vrijeme NDH Dobrinče je pripadalo Imotskoj općini i kotaru, koji je pripadao Velikoj župi Cetina sa sjedištem u Omišu.

 

ŽRTVE II. SVJETSKOG RATA I PORAĆA:

Petar Drlje, rođ. 1925. godine, polaznik hrvatske dočasničke škole u Munchenu, nestao tijekom rata pod nepoznatim okolnostima

Ruža Drlje, rođ. 1914. godine, majka dvoje djece, ubijena u Sarajevu 1944.

Ivan Piplica, rođ. 1914. godine, pripadnik hrvatskog Domobranstva, ubijen u sukobu s četnicima 1944.

Josip Piplica, rođ. 1922. godine, pripadnik partizanskih postrojbi, poginuo 1945. godine u oružanom sukobu kod Trsta

Mara Piplica, rođ. 1906. godine, nestala tijekom rata pod nepoznatim okolnostima

Mate Piplica, rođ. 1925. godine, pripadnik hrvatske Vojske, nestao na Križnom putu

Pavao Piplica, rođ. 1914. pripadnik partizanskih postrojbi od studenog 1944. poginuo u oružanom sukobu u prosincu 1944. kod Knina

Marin Puljak, rođ. 1912. godine, pripadnik partizanskih postrojbi, poginuo 1944.

Marko Puljak, rođ. 1920. godine, pripadnik hrvatskog Domobranstva, nestao tijekom rata pod nepoznatim okolnostima

Mijo Puljak, rođ. 1910. godine, strijeljan 1944. u Banja Luci

Petar Puljak, rođ. 1919. godine, pripadnik partizanskih postrojbi, poginuo 1944. godine u oružanom sukobu kod Knina

Ivan Skender, rođ. 1919. godine, pripadnik hrvatskog Domobranstva, nestao tijekom rata na Križnom putu

Petar Skender, rođ. 1918. godine, pripadnik hrvatskog Domobranstva, umro u logoru 1941.

Branko Piplica, rođ. 1936. godine, ubijen od jugoslavenske vojske 1961. prilikom bijega preko granice u Sloveniji

 

TAMNICA HRVATSKOG NARODA 1945. – 1990.

Nakon rata nova vlast nastavila je progon "nepodobnih", mnogi su završili u zatvorima, a veliki broj njih na dugim Križnim putevima i grobnici hrvatskog naroda – Bleiburgu.

Narod je teško podnosio novonastalu državu, bio je to boljševički sustav, a kasnijih godina se preoblikovao u socijalno-komunistički sustav, živjelo se teško. Nova se država hvalila sa velikom obnovom, međutim samo selo Dobrinče od toga svega nije imalo velike koristi.

1953. godine zajedništvom mještana započeta je izgradnja osnovne škole, koja je u cjelosti dovršena 1961. godine.

 

Dobrinče 1968. godine -pogled na Piplice i Skendere

 

1960. godine Dobrinče dobivaju električnu mrežu.

1962./63. godine započelo je održavanje nastave u novoj školskoj zgradi na Dobrinčima.

1971. godine u Hrvatskoj se javlja pokret hrvatski intelektualaca pod nazivom Hrvatsko proljeće. Svrha mu je bila decentralizacija tadašnje države i jačanje hrvatske ideje. Pokret je naišao na žestok otpor tadašnjih hrvatskih komunista i državnog aparata iz Beograda. Potkraj iste godine pokret je slom i represijom ugušen, mnogi su stradali, a među njima su i neki mještani Dobrinača osjetili svu brutalnost i nemilosrdnost tadašnjeg komunističkog sustava.

 

Dobrinče – zgrada osnovne škole

 

Osamdesetih godina prošlog stoljeća javlja se novi val selidbe iz Dobrinača, novcem zarađenim u inozemstvu ljudi podižu nove kuće uz jadransku obalu od Trogira do Makarske.

Iseljavaju cijele obitelji s djecom, nadajući se boljim uvjetima života, ali usprkos svemu nisu zaboravili svoj rodni kraj.

Krajem osamdesetih godina dolazi do jačanja velikosrpske politike, komunistička ideja slabi, ruši se Berlinski zid, padaju okovi teških komunističkih tvorevina, dolazi do raspada SSSR-a. Milošević je tada već otvoreno najavio velikosrpski program koji će Srbija uz pomoć Crne Gore i Jugoslavenske armije ostvariti milom ili silom.

U proljeće 1990., kad se Komunistička partija Jugoslavije raspadala, održani su prvi demokratski izbori u kojima je u Hrvatskoj velikom većinom pobijedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) s dr. Franjom Tuđmanom na čelu. Pobijedila je zato što je imala državotvorni i antikomunistički program, tj. za cilj stvaranje samostalne hrvatske države, stoljetne težnje Hrvata - i vraćanje na demokratsko društvo.

 

DOMOVINSKI RAT

U siječnju 1991. godine Jugoslavenska armija prijeti iz svojih vojarna u Hrvatskoj. U nazočnosti predsjednika Tuđmana i hrvatske delegacije, Predsjedništvo SFRJ odlučuje demobilizirati pričuvni sastav hrvatske policije i ukinuti borbenu spremnost Jugoslavenske armije.

Srpski odmetnici iz kninskog kraja osnivaju srpsku autonomnu oblast tzv.Krajinu u koju uključuju i neke sjevernodalmatinske i ličke općine, a potom i neke s Korduna i Banije. Sredinom ožujka proglašavaju odcjepljenje od Hrvatske. Zauzimaju Plitvice i postavljaju zasjedu hrvatskim redarstvenicima, koji na Uskrs uspijevaju potisnuti odmetnike. Pogiba redarstvenik Josip Jović, prva žrtva na službenom zadatku u obrani Republike Hrvatske.

 

Papa Ivan Pavao II. i tvorac moderne Hrvatske Dr. Franjo Tuđman

 

Referendum održan 19. svibnja pokazao je kako 94 posto državljana Republike Hrvatske želi da Hrvatska napusti Jugoslaviju i osamostali se. Ustavnom odlukom od 25.lipnja 1991. Sabor RH proglašava Republiku Hrvatsku samostalnom i suverenom državom. Dobrinče je tada pripadalo općini Imotski, na glasovanju tada 100% stanovnika Dobrinčana izjasnilo se za vlastitu državu.

Slijede teške i duge godine obrambenog rata, brojčano i naoružanjem minorni, ali veliki srcem i zajedništvom Hrvati su se obranili i pobijedili. Svoj doprinos obrani Domovine dali su i mnogi Dobrinčani, naročito u postrojbama 4. i 115. brigade ZNG-a, te postrojbama MUP-a, ali svakako valja spomenuti i Dobrinčane iz dalekih zemalja koji su materijalno i financijski pomogli novu Državu.

 

U SPOMEN

 

NEDILJKO PIPLICA
viši inspektor MUP-a
Dobrinče 10.11.1955. – Nemetin 26.08.1991.

Uz velike ljudske žrtve, 13.000 poginulih branitelja i civila, 37.000 ranjenih, 3000 nestalih i zatočenih, razrušene gradove i općine, golemu materijalnu štetu ipak su to bili dani ponosa i slave, nikad više srca i zajedništva na jednom mjestu ! Tisućama godina sanjana, "Olujom" izvojevana, Republika Hrvatska! Lijepa, najljepša, samo naša!

 

DOBRINČE U OPĆINI LOVREĆ

Ustavom iz 1990. godine Republika Hrvatska formirala je jedinice lokalne uprave i samouprave tako da se na području bivše općine Imotski formiralo osam novih općina i sam grad Imotski.

1993. godine formira se nova općina – Lovreć, u čiji sastavni dio uz naselja Lovreć, Studence i Medov Dolac ulazi i naselje Dobrinče.

 

Lovreć – općinsko središte

 

Od 1993. godine do današnjih dana Općina Lovreć je učinila puno na poboljšanju života u Dobrinčima, valja spomenuti izgradnju telekomunikacijske mreže, javnu rasvjetu 1997. godine, izgradnju javne sekundarne mreže vodovoda 2005. god., asfaltiranje puta do svih zaselaka, izradu prostornog plana kao temelja razvitka svih naselja u Općini, obnovu školske zgrade 2004. god., financiranje stipendija učenicima i studencima, održavanje mjesnog groblja i pronatalitetna politika koju Općina zagovara od svojih početaka.